“Pastiri” pod električnim naponom

koze elektricna ograda pastir

Svatko tko posjeduje stoku koja se nalazi na ispaši, zna da je glavna stvar na ispaši – ograda. Sigurnost životinja i imovine treba biti prioritet.

U ovome tekstu ću pisati o električnim ograda/električnim pastirima, kako funkcioniraju, koja visina žice je najbolja za koju kategoriju životinja, jačini napona i mnoštvu ostalih korisnih informacija vezanih za temu.

shema elektricne ograde
Preuzeto s: auto-horvat.hr
Princip rada električne ograde/pastira



Ovce, koze, krave, svinje, konji, bikovi… sve ove kategorije životinja, kada su na ispaši gdje ih nismo u mogućnosti nadzirati, zahtijevaju ograđeni prostor. Prije su se takvi pašnjaci i livade ograđivali sa stupovima i daskama, ili stupovima i običnom žicom „mrežastom“. Površine koje su se tada ograđivale nisu bile toliko velike kao u današnje vrijeme. Iako, danas još ponegdje možemo vidjeti kako životinje pasu na pašnjacima ograđene tim „starim“ ograda. Za malo domaćinstvo koje ima desetak ovaca ili koza, i nekoliko krava, ovaj način je sasvim je dobar i učinkovit. Za domaćinstva koja imaju veći broj životinja i veće pašnjake, puno je lakše i jednostavnije koristiti električnu ogradu.
*Na kraju teksta se nalazi slikoviti prikaz životinja i preporučene visine žice.

Na kojem principu radi električna ograda (pastir)?

Ograda (može biti žica, mreža, traka), je pod električnim naponom. U sebi sadrže metalne niti ili električno provodljivu foliju.
Žica, mreža ili traka su onaj dio gdje dolazi do kontakta i trenutnog osjeta šoka (električnog šoka). Najbolji izbor su vidljive ograde, odnosno uočljivih boja. Životinja kada uoči ogradu, neće je pokušati niti priječi. Ali ako životinja dođe skroz do ograde, jer je slaba vidljivost iste, onda može doći do kontakt s ogradom.
Ako želimo smanjiti trošak postavljanja električne ograde, onda je najbolje koristiti pocinčanu čeličnu žicu. Prednost je što je relativno jeftina i ne hrđa. Ako stavljate običnu čeličnu žicu, imat ćete problema zbog korozije. Bakrene su žice skupe i masivne i stoga nisu preporučljive.

elektricna ograda za konje
Električna ograda za konje, traka u dvije visine


Akumulator (najčešće se koriste akumulatori od 12V), potiče napon kroz žice cijelom dužinom ograde. Električni napon nije konstantan, nije stalan, već cirkulira u obliku impulsa koji se mogu i čuti. Zvuk bih mogao usporediti s lomljenjem tanke suhe grančice ili šibice, u kratkim vremenskim intervalima. Protok napona nije stalan, zbog sigurnosti za životinje. Ako se životinja upetlja u električnu ogradu, razmak između impulsa joj dopušta da se oslobodi. Da je drugačije i da je protok napona stalan, izazvao bi se šok i možebitno uginuće životinje. Impuls se može namjestiti u intervale od jedne sekunde do nekoliko sekundi. Također, postoje i uređaji s mrežnim priključkom koji su mnogo bolje rješenje. Ista je stvar kao i s akumulatorima, samo puno praktičnije i sigurnije.

Uzemljenje (sustav na tlu), koristimo zbog zatvorenog električnog polja koji nam omogućava trenutni šok kada životinja dođe u kontakt s ogradom. Mnogi stavljaju metalnu šipku ili armaturnu cijev, ali najbolja je pocinčana šipka/cijev koja se mora ukopati u zemlju. Trebala bi biti dovoljno dugačka da dođete u tlu do važnog dijela (najčešće 50cm) zemlje. Koliko ćete ih koristiti i uzemljiti ovisi o snazi akumulatora. Suho tlo ne provodi struju ili provodi vrlo malo. Ako je vrijeme suše, dobro je zaliti mjesto uzemljenja s vodom. Ne činite početničku grešku, i nemojte ukopati uzemljenje na nekih 10-20 cm. Učinite to kako treba, jer je to od velike važnosti za dobro i ispravno funkcioniranje sustava. Uzemljenje je spojeno s akumulatorom, i kada životinja dotakne ogradu tri dijela kruga (žica, uzemljenje i akumulator) djeluju i zatvara se strujni krug i dolazi do šoka.

elektricna ograda mrezasta
Mrežasta električna ograda, najpogodnija za koze, ovce i svinje

Od ostalih dijelova mogu spomenuti izolatore, stupove za ogradu, zatezače, ručke za vrata, gromobran.

Stupove za ogradu možete napraviti sami od drveta ili kupiti plastične koji su funkcionalniji ako planirate ogradu premještati više puta tijekom godine. Pošto su žice lagane ali čvrste, razmak između stupova može iznositi i do 30 metara.
Za drvene stupove su potrebni izolatori (najbolji, ali i najskuplji su porculanski). Prednost plastičnih stupova je što su gotovo pa vječni, i nisu potrebni dodatni izolatori. U Njemačkoj kod jednog farmera sam vidio kako je čovjek napravio stupove za ogradu od plastičnih cijevi (alkatena). Nažalost, ne mogu pronaći fotografiju, ali bilo je vrlo djelotvorno po njegovim riječima. Na malenom pašnjaku je držao nekoliko krava i ovaca.

Na potrošnju struje će utjecati napon, promjer i kvaliteta žice, gubitci na većim udaljenostima i udaljenost između glavnih točaka mreže.
Jačinu ograde možete sami podesiti. Bitno je znati da amperaža više utječe na jačinu šoka od napona. Ali pošto životinje brzo nauče, niska amperaža i jači napon riješit će stvar.
Npr. za konje mnogi koriste 2 000 volti, ali na početku je poželjno koristiti najmanje 3000 volti, zbog privikavanje životinje na jačinu udara. Ako imamo ovce, zbog njihove vune je potrebno koristiti 4000 volti kao početni napon.

krave pastir struja
Put za krave ograđen električnom ogradom, s jednom žicom na visini od 80 centimetara

Veliki problem mogu stvarati biljke koje dotiču ogradu, jer tako zatvaraju krug i slabe jačinu stresa ograde. Napon će i dalje protjecati kroz žicu, ali ne u onolikoj snazi i s vremenskim impulsom kako ste namjestili. Potrebno je kositi travu oko ograde ako je životinje ne pojedu u međuvremenu.
Ograde koje prolaze ispod drveća je potrebno češće provjeravati zbog mogućeg pada grane na ogradu, gdje se gubi gotovo čitavi napon u ogradi.
I ako životinje slučajno dotaknu ogradu, i shvate da u njoj trenutno nema šoka, može doći do probijanja ograde.
Po zvuku impulsa možete znati da je negdje u krugu problem, zvuk tada bude puno tiši.
Ako imamo dugu ogradu tada je najbolje kupiti kvalitetne materijale koji daju najbolju provodljivost. Otprilike 0,30 oma po metru bi trebao biti otpor materijala za ogradu.

Električna ograda – sigurnost

Ono o čemu treba povesti najveću brigu je sigurnost! Kako za životinje unutar ograde, tako i za ljude koji obilaze životinje. Električne ograde (u nastavku teksta „ograda“) su na početku svoje upotrebe imale dosta „protivnika“, a najčešći argumenti za to su bili: nesigurnost, skupoća opreme i postavljanja opreme, nepouzdanost i teško održavanje. Ali sve te nedoumice su se riješile, kada su se ljudi uvjerili da je ovaj način odlično rješenje za problem čuvanja stoke na ispaši.
Ali, što je to sigurna ograda? Ja bih rekao da je sigurna ograda, ona ograda u kojoj se nalazi dovoljno kvalitetne paše i opskrba vodom. Kada se ispunjavaju ova dva uvjeta, za ogradu možemo koristiti i obični konac, kako bi se reklo.

izolatori porculanski plasticni
Porculanski i plastični izolatori


Ono što Vam nitko ne spominje kod ograđivanja pašnjaka električnom ogradom je jedan problem, na koji i ne možemo toliko utjecati ali ga jednostavno moram spomenuti. To je problem koji ne može spriječiti niti jedna električna ograda, to trenutak je kada se životinja uplaši. Posebice kada se uplaši nekoliko životinja ili cijelo stado, i u strahu i pod naletom adrenalina probijaju i najjaču električnu ogradu. Imao sam to prilike vidjeti nekoliko puta. Ne izgleda nimalo lijepo, i zbilja ograde u tom trenutku izgledaju tek kao jedna mala prepreka do „slobode“. Stoga, treba paziti na kojim područjima ograđujemo pašnjake. Ako imamo mogućnost ograđivanja pašnjaka podalje od divljači koja nam može prouzročiti probleme, bilo bi idealno. Realno, rijetko tko od nas posjeduje takvu mogućnost, jer puno državnog zemljišta je zaraslo u šikare i šume, i puno privatnog zemljišta i baš s takvih parcela se pruža najveća opasnost za životinje na ispaši.

Kako životinja nauči gdje je granica ispaše?

Kada se prvi put „pecne“ na žicu od ograde, životinja to vrlo dobro zapamti. Drugi put će to pokušati izbjeći, a trećeg puta vjerojatno neće niti biti. Pokušajte i sami dotaknuti ogradu pod naponom, mislim da ćete zapamtiti taj nelagoda osjećaj i nećete to više poželjeti ponoviti. Isto je i kod životinja, koje stvaraju takozvani uvjetni refleks približavanja ogradi.
Sjećam se iz jednog časopisa sigurno prije desetak godina, da su u Americi manja stada krava ograđivali s ogradom pod naponom i nakon nekoliko dana u potpunosti isključili napon u žicama. Životinje nigdje nisu probile ogradu, jer su smatrale da će ih ta stvar koja ih okružuje ponovno stresti. Znači, ograda je ostala ali bez napona u žicama. To bi stariji ljudi rekli „Tko se jednom opeče, puše i na hladno“.

Zanimljivo je i da su neke od životinja nakon određenog perioda pokušavale, odnosno provjeravale žicu svojom njuškom. I kada su osjetile da se nemaju čega bojati, jednostavnu su prošetale kroz ogradu. Može se zaključiti da je ogradu najbolje imati stalno uključenu, jedino ako radite neke poslove oko ograde pa je naravno isključite. Ali isto tako, varijanta da se ograda drži nekoliko dana uključenom pa se zatim isključi, isto tako prolazi. Ovaj način je dobar ako se imaju solarni pastiri, a sunca baš i nema u nekom dužem periodu.

Električna ograda za junad na pašnjaku, visina žice 60-80 centimetara

Fotografija iznad, južni dio Irske gdje sam radio na farmi mliječnih krava. Tu vidimo junice koju su ograđene električnom ogradom s prednje strane (slabije se vidi jer nisam dobro uslikao). Svakih 2-3 dana se ograda s prednje strane pomiče za 50-100 centimetara i tako omogućava maksimalno iskorištavanje zelene mase, s najmanjim gubicima prouzrokovanim gaženjem. Iskorištenost zelene mase nam je na ovome polju bila najveća, i junice su najbolje napredovale. Za razliku od polja gdje se postavi ograda i pusti junice unutar ograđenog prostoru. Ovaj način manipulacije s plastičnim stupovima Vam omogućava optimalnu hranidbu zelenom masom.

Prednosti korištenja električne ograde

Kao prvo bih izdvojio mogućnost manipulacije (mobilnost). Posebice ako se odlučite za plastične stupove kojima nisu potrebni izolatori. Možete ogradu pomicati gdje želite i ograditi dio terena koji želite zaštititi. Ako je potrebno ogradu maknuti na drugo mjesto, plastične stupove je lako iščupati iz zemlje i odvesti ih na drugi pašnjak. Ovim načinom možete kontrolirati količinu i brzinu napasivanja na Vašim pašnjacima.

Zatim, investicija. Isplativo, dugotrajno i sigurno rješenje za vaše životinje. Ako ograđujete veći prostor, ova investicija je daleko isplativija od drvenih stupova, dasaka, šarafa, čavala i potrebne radne snage za ograditi prostor. Manji troškovi održavanja.

Trajnost/dugovječnost. Kod kupnje kvalitetnih materijala osiguravate dodatnu trajnost i isplativije ulaganje.

Sigurnost za životinje. Električna ograda nema apsolutno nikakvih loših posljedica za životinje, ako se njome rukuje po pravilima. Od kratkotrajnog šoka životinje se neće ništa dogoditi, za razliku od „konvencionalnih“ ograda gdje životinja može zadobiti ozljede od bodljikave žice, od dasaka, mrežaste žice itd., i samim time povećavamo trošak jer u tim trenutcima nam je najčešće potrebna usluga veterinara.

Jednostavnost – Ogradu je relativno lako postaviti, za to nije potrebna ničija stručna pomoć. Ali za veće površine će Vam odlično doći par dobrih kolega voljnih rada.
Uzmimo za primjer jednostavnosti pašnjake u Lici i Gorskom kotaru, tamo je ovaj način ograđivanja pašnjaka itekako praktičan zbog teških terena i uvjeta pašarenja. Na takvim kamenitim terenima je gotovo nemoguće bilo što drugo osim korištenja električne ograde i to s plastičnim stupovima.

pastir visina zice konj koza ovca krava svinja
Preuzeto s: auto-horvat.hr
pastir visina zice pas macka patka divlja svinja
Preuzeto s: auto-horvat.hr

Prije postavljanja svake ograde, dobro izmjerite područje koje ograđujete, količinu žice koja će biti potrebna, izolatore i ostale stvari kojih ne smije nedostajati kada krene posao.
Poštujte sva upozorenja i dobro se čuvajte u radu s električnom strujom i nikada se nemojte precijeniti u radu s istom.

Autor članka: Matija Pavelić, mag.ing.agr.